Boomeri, milenijalci i generacija Z na radnom mjestu: tko tu koga ne razumije?

Zašto mlađi zaposlenici ne žele raditi prekovremeno? Zašto starije generacije često očekuju da posao ima prednost pred privatnim životom? I zašto ono što je jednoj generaciji sasvim normalan odnos prema poslu, drugoj može izgledati kao nedostatak motivacije ili odgovornosti?

U hotelskim i ugostiteljskim timovima danas zajedno rade pripadnici nekoliko generacija, od iskusnih zaposlenika koji su karijeru gradili u drugačijim uvjetima do pripadnika generacije Z koji tek ulaze na tržište rada. Njihova očekivanja od poslodavaca, način komunikacije, odnos prema autoritetu i poimanje uspješne karijere često se razlikuju.

Dok je jednima važna sigurnost radnog mjesta i postupno napredovanje, drugi žele brzu povratnu informaciju, fleksibilniji raspored i jasnu mogućnost profesionalnog razvoja. No koliko su te razlike doista generacijske, a koliko proizlaze iz promjena na tržištu rada i u samom ugostiteljstvu?

Kako motivirati zaposlenika kojem plaća nije jedini razlog za ostanak? Treba li prilagođavati način vođenja različitim generacijama? Kako mlađi zaposlenici prihvaćaju hijerarhiju, kritiku i pravila, a koliko su stariji spremni mijenjati ustaljene načine rada?